Lifestyle

DVOGODIŠNJA KĆERKA MI JE DANIMA BOLOVALA OD GRIPE: PROBUDILA SAM JE ZBOG LIJEKA, TADA JE POČEO PAKAO!

 

Kao roditelju, posao vam je da po svaku cijenu štitite dijete, ali nekada to prosto nije moguće. Kada se desi ono najgore, shvatite koliko su bili smiješni vaši napori da kuća blista, večera bude spremna na vrijeme i savršena a sve potpuno sterilno. Shvatite koliko ste vremena potrošili na nevažne gluposti.

 

 

 

Početkom septembra ove godine, moje četvoro djece zakačilo je grip. Troje se oporavljalo, ali moja najmlađa kćerka Abigail, stara svega dvije godine, bila je sve gore, prisjeća se majka Erica Myhand Palacios (28) iz Georgije. Njena kćerka iznenada je oboljela od izuzetno rijetke bolesti, a ovo je njena priča.

Tri nedjelje smo obilazili ljekare koji su redom prepisivali standardne terapije za grip. A onda sam je jednog jutra probudila u dva ujutro da joj dam lijek i shvatila da Abigail ne može da pomjeri ruku. Postala je paralizovana. Iste sekunde probudila sam muža i odveli smo je u Hitnu pomoć.

Tamo smo bili oko pola tri. Izvadili su joj krv i snimili rame. Sat vremena je prošlo – za to vrijeme ništa čudno nije nađeno na snimku, niti u krvi. Čekalo se mišljenje drugih ljekara i sati su prolazili. Na kraju su zaključili da je prikliještila neki nerv.

Kada smo se vratili kući, okupala sam je i smjestila na spavanje. Par sati je prošlo. Negdje oko dva popodne, skočila joj je temperatura. Sada joj se i desno rame jedva pomjeralo. Odmah sam zvala njenog pedijatra, i rečeno mi je da to uopšte ne zvuči kao slučaj prikliještenog nerva i da odmah idem u drugu bolnicu. Tamo su joj uradili sve moguće testove i počela je igra čekanja.

Dva dana smo bili na intenzivnoj njezi kada smo konačno dobili odgovor. Odgovor ljekara je glasio – ne znaju šta joj je. I ne samo to, nemaju mogućnosti za dalje testiranje, pa je šalju u dječju bolnicu u Atlanti, prenosi Blic.

Kada smo stigli tamo, odveli su je na preglede dok smo mi popunjavali dokumentaciju. Kada su me napokon pustili kod nje, bila je opkoljena sestrama i prikačena na gomilu aparata.

Tek sutradan smo saznali šta joj je – Akutni transverzalni mijelitis, akutna upala sive i bijele mase u kičmenoj moždini. U pitanju je rijetka ali izuzetno opasna neurološka bolest koja se uglavnom javlja kod djece.

Počela je i teška procedura liječenja jer dotle su joj pluća potpuno popustila a ona bila sasvim paralizovana. Na svaka dva sata imala je respiratorne tretmane, nakon toga hranjenje preko tuba i gomilu teških terapija. Dvije nedjelje nije mogla i pored svega toga da se pomjeri. Tek kada smo počeli sa plazma terapijom došlo je do poboljšanja.

Išlo je sporo, ali iz dana u dan se stanje popravljalo. Slavili smo kada je uspjela da pomjeri desnu ruku, pa jednu a onda i drugu nogu, kada je prvi put sama nešto popila pa pojela i na kraju kada je sama udahnula vazduh. Nedjelje su prolazile a ona je sve te radnje učila iznova.

Poslije dva mjeseca u bolnici konačno je mogla da ide kući. Bila je van sebe od sreće, a sestrama i ljekarima mahala je u odlasku puna radosti.

Naša misija je da širimo ovu priču. Jer, kada ljudi pitaju kako se moja kćerka razboljela, ja nemam odgovor na to pitanje. To je najgore od svega, jer se stalno pitam da li sam u nečemu pogriješila i skoro ubila svoje dijete? Sve je to jedna velika nepoznanica, baš kao i njena budućnost.

 

(Hayat/Foto:Facebook)

loading...
Comments
To Top